Najstarija aktivna transferzala u Bosni i Hercegovini, a ujedno je jedna od najljepših. Ideja o povezivanju Bitovnje, Pogorelice i Vranice datira još iz 30-ih godina prošlog stoljeća, a utemeljena je 1964. godine. Od utemeljenja planinarskog puta Bitovnja-Pogorelica-Vranica do danas tradicionalno 48. godinu za redom članovi PD Bitovnje organiziraju njen obilazak.

Kako je to praksa u zadnjim godinama tradicionalni obilazak organizira se u drugog vikenda u srpnju, tako je bilo i ove godine. Dugo iščekivani 12.07. i okupljanje u Kreševu, evidentiranje prijavljenih, upoznavanje sa ekipom, zadovoljstvo i određena doza straha. Četiri dana u planini, gotovo sedamdeset kilometara, sunce, vjetar, kiša i tko zna što se još može očekivati. Zabrinutost je brzo splasnula i bilo je velikih razloga za to, iskusni vodiči, dobra organizacija, mali "Lovro" od samo četiri godine koji se uputio na isti pohod i najstariji član od gotovo sedamdeset godina, o njima ćemo pisati nešto kasnije, a sada u autobus pa na put.

1. dan

Dolazak autobusom do Fojnice pa dalje do kuće Jezernice odakle nastavljamo pješke i za 2 sata stižemo do Prokoškog jezera na 1676 mNv. Na Prokoškom jezeru smještamo se u katune oko jezera i čekamo jutro nastavak ture i fizički najzahtjevniji dan, petak. Neki su se nastavili obilaskom okolnih vrhova, drugi kraćom šetnjom oko jezera dok su se treći prepustili čarima domaćih proizvoda pite, sire i svega što vrijedni Prokosljani mogu ponuditi posjetiteljima. Zadnje zrake sunca, oblaci i grmljavina u dolini potjerali su nas do naših katuna gdje smo uz priču i pokoju čašicu domaće rakije nastavili sa upoznavanjem.

2. dan

Zrake sunca koje su nas sinoć potjerale na sigurno jutros nas mame da na obalu jezera. Užurbano spremanje, dozučak, kavica i čašica rakije (kome je ostalo od sinoć) pa u 8:00 polazak. Prvih sat vremena pravo zagrijavanje prilično usponita staza do podnožja Ločike (2107 m) ovdje će se neki odmoriti, a neki "skoknuti do vrha. 

Već pod Ločikom svi smo začuđeno gledali u malog "Lovru" kojeg smo ranije spomenuli. Vavrinec ili Lovro kako ga mi prozvasmo star je nepune četiri i pol godine i pravo čudo bilo je već kada je savladao uspon do pod Ločiku, a kasnije će savladati i sve ostale uspone. Lovro je 2009. godine također prešao ovaj put, tada u nosiljci kao što to ovaj put čini njegova mlađa sestra, jednogodišnja Magi. 

Nakon polusatnog odmora nastavljamo dalje preko Derala, Tikve, Sikire na Sikirskom vrelu nešto duži odmor i priprema za uspon preko Šćita (1940 m). Dužinom cijele trase pružaju se nezaboravni vidici no Šćit nam je dao puninu pogleda na sve strane. U prvom planu su vrhovi Vranice (Ločika2107 m, Nadkrstac2112 m), a u daljini Bitovnja, Čvrsnica, Vran planina, Bjelašnica i mnogi vrhovi. Prelaskom preko Šćita dolazimo na Zec planinu, ovaj prijelaz sa planine na planinu gotovo je neprimjetan. Sa desne strane usjeca se kanjon koji tvori rijeka Vrbas koja izvire na Zec planini, samo 20-ak minuta ispod staze kojom mi prolazimo. Prolazimo dalje ispod vrhova, Smiljeva kosa i Zečija glava, a najspremniji odlaze i na ove vrhove. Prolaskom ispod Zečije glave završeni su svi današnji usponi pa se pred spuštanje niz Marin dol još jedanput odmaramo i pripremamo za silazak na Pogorelicu gdje se završava naša osmosatna šetnja. 
O domu na Pogorelici ne treba posebno pričati uz Lopatu gdje ćemo stići sutra ovo je jedan od najljepših domova u regiji.

3. dan

Pola pohoda je iza nas red je došao na uspon na Bitovnju, čekamo ekipu iz PD Vranice da nam se pridruže. Usput prepričamo dojmove od prethodnog dana vidjeli smo mnogo i stekli nove prijatelje. Jedna narodna mudrost kaže "Prijatelj je onaj s kim pojedeš kilogram soli" mi nismo pojeli kilogram soli, ali u planini su druga pravila svi smo mi naizgled različiti, a opet isti. Bilo je među nama doktora, profesora, znanstvenika, privrednika, svećenika i obične "raje", Hrvata, Bosanaca, Slovenaca, Čeha, mladih i starih i gore svi smo isti. 

Ugledavši dobro poznata lica iz PD Vranice to je značilo pokret. Lagano spuštanje do Ljeskovika pa onda nešto strmiji uspon preko Bukove ravni do Bitovnje. Na pola puta razdvojili smo se u dvije skupine, jednu bržu koja ide do Lisina (1744 m) i jednu sporiju koja će od Martinovog groba produžiti na Lopatu. Po dolasku na Čador (1700 m) nešto duži odmor obrok pa laganom šetnjom preko Prelova, Anišća i Trepca do Lopate i planinarskog doma. 

Nakon smještanja u dom nastavljamo druženje i priču gdje smo stali noć ranije na Pogorelici. Priču prekida Matin poziv za podjelu spomen znački Planinarskog puta i dnevnika Transferzale. Posebnu pozornost prilikom dodjele znački imao je Lovro, prešao je cijeli put i time svoje ime svrstao u povijesne crtice Planinarskog puta Bitovnja-Pogorelica-Vranica i o ovome će se još dugo pričati.

4.dan

Buđenje na nama već dobro poznatom domu doručak pozdrav sa onima koje čeka dug put oni će sa Alojzom do Kreševa preko Oraška i Grada,  a ostali ostaju još malo pa onda preko Inča, Pomola i Košara sporijom varijantom do Kreševa.
Velika zahvala za svij 49 učesnika puta u nadi da ćemo se ponovno vidjeti, kako su i obećali do iduće godine ili do 2014. kada se očekuje 50. godišnjica osnivanja transferzale.

Foto galerija ovdje