Posjetili smo Maglić

p1070524U osvajanju planinskih visina Bosne i Hercegovine neizostavan je Maglić. Najviši vrh BiH sa 2386 m oduvijek privlači pažnju ne samo domaćih penjača. Tako smo se i mi u suorganizaciji sa PD Vranica uputili prema vrhu. Poznajući ekipu i organizaciju dobar provod i druženje bili su zagarantovani odmah u startu, a kad se tome pridoda i ovaj atraktivni vrh to postaje izlet koji se pamti do kraja života.
 
 
Polazak u subotu, autobusom do Tjentišta pa dalje kombijima, usput kraće zadržavanje na vidikovcu sa pogledom na Perućicu i vodopad Skakavac i nastavak do Lokve Dernečište na 1667 m. Ovdje smo postavili logor i naložili vatru oko koje smo se kasnije okupili kao bi detaljnije isplanirali sutrašnji uspon, a nakon toga druženje, planinarske priče i šale, a kasnije i pjesma. Znajući da nas sutra čeka malo teži uspon na spavanje smo se odlučili malo ranije, svatko u svoj šator. Noć je bila vedra, topla i ugodna za spavanje. Većinu je već u rano jutro probudio polazak kolega planinara iz Tuzle, koji su logorovali na istom mjestu i uspon vršili istim putem kao i mi samo sa sat vremena ranijim polaskom. Tutanj njihovih gojzerica značio je naše ustajanje. Jutarnja kava, doručak spremanje i polazak.
 
Uspon preko Aluge (1750m n/v) dalje preko tzv. Poštarove staze do vrha Maglića. Uspon je nešto tehnički zahtjevniji od onih koje smo naviknuli u BiH. Veći dio uspona je dosta strm, na samom početku dočekala nas je sajla no samo 30-ak metara, savladavanje ovog dijela bilo bi moguće i bez nje, ali ulijeva dodatnu sigurnost tako da je dobro došla. Ostatak staze nije osiguran no bezbjedan je za uspon. Do vrha nam je trebalo nešto oko tri sata. Cijelim putem pruža se izvanredan vidik prema planinama Crne gore u prvom planu su prelijepi vrhovi Durmitora, a vedar dan pružio je pogledi i nešto dalje. Pogleda sa vrha, to tek treba doživjeti. Vrhovi Maglića i Trnovačko jezero u prvom planu, Zelengora iVolujak na dohvat ruke, a u daljini nezamisliv pogled na Crnogorske i planine BiH.
 
Zadržavanje na vrhu duže od uobičajenog, upisivanje u knjigu posjeta, ovjere planinarskih dnevnika na jednoj strani dok pojedinci uživaju bez riječi. Ostali bi mi i duže da nas Trnovako jezero svojom bistrinom nije mamilo. Pa smo se preko Careva Dola (2150) uputili ka jezeru. Prvi dio staze vodi livadom dok je završni spust prema jezeru opet nešto strmiji. Sipar preko kojeg moramo poželjno je preći sa dozom dodatnog opreza kako ne bi došlo do neželjenih ozljeda. Podno sipara, kraći prolazak kroz šumu, a iza šume najljepče planinsko jezero u regionu. Posebno očarava njegova modrozelena boja, zbog koje izgleda kao smaragd, brižljivo sakriven obroncima okolnih planina. Smješteno je na 1517 m nadmorske visine, oko 600 metara je u prečniku i srcolikog je oblika sa varirajućom dubinom. Vrlo je bogato ribom i ugodno za kupanje. Dosta duže zadržavanje na jezeru, dok su jedni plivali drugi se odmarali kraj jezera oni koji su ranac napunili pivom dočekali su svojih pet minuta kako bi ga ohladili. Svi sretni i zadovolji ipak smo se morali uputiti ka Prijevoru gdje su nas ponovno čekali kombiji. Od jezera do Prijevora treba oko sat i pol laganog pješačenja, tu osvježavanje na iznimno hladnom izvoru, a potom ukrcavanje i polazak.
 

Nema riječi, fotografije ili putopisa koji može dočarati ono što se osjeti, vidi i čuje na Magliću ono što se napiše treba biti tek poziv svima da se upute na ovaj veličanstveni vrh ili tek na Trnovačko jezero.

Foto galeriju možete pogledati ovdje

Share

 

PLANINARSKO DRUŠTVO BITOVNJA
© SVA PRAVA PRIDRŽANA
                                                                                                 designer17